Daktilografija
Daktilografija kao veština brzog kucanja počela se razvijati u drugoj polovini 19. veka, kada je i ustanovljena tehnika desetoprstnog kucanja, koja i danas predstavlja osnove daktilografije. Iako su od tada pisaće mašine doživele nekoliko velikih promena, a u osnovi se promenio i sistem rasporeda slova, daktilografija tj. umeće slepog desetoprstnog kucanja i dalje je poželjna veština na određenom broju radnih mesta.
Budući da je daktilografija prvenstveno veština, a ne znanje, zahteva odgovarajuću praksu i vreme za uvežbavanje. U učenju daktilografije potrebno je istaknuti dva osnovna cilja: preciznost i brzinu, pa se shodno stepenu u kome su polaznici postigli te ciljeve izdvaja nekoliko klasa daktilografa. Na radnim mestima na kojima se zapošljavaju isključivo daktilografi potrebna je 1.A klasa, dok poznavanje tehnike desetoprstnog kucanja i na drugim administrativnim poslovima povećava produktivnost poslovanja.
Prilika za posao
Budući da je radno mesto daktilografa u mnogome prevaziđeno, ova veština još uvek itekako ima svrhu. Sva ona radna mesta koja uključuju rad na računaru i obradu teksta će zahtevati veštinu kucanja, kako preciznosta tako i brzinu, a učenje ove veštine će vam upravo to i omogućiti.
Motivacija za učenje
Lično usavršavanje kao takvo, predstavlja motivaciju za sebe, ali uspeh na poslu, povećana produktivnost i učinkovitost svakako nisu zanemarljivi.





Blog





